The Cranberries - Biografija





The Cranberries su irski alternativni rock band koji se uzdigao do srednjostrujaške popularnosti u devedesetima. Od 2003. godine svi članovi banda upustili su se u samostalne karijere.

Počeci sastava

Noel i Mike Hogan, dvojica braće iz Limericka, osnovali su band 1990. zajedno s bubnjarom Fergalom Lawlerom. Band je ispočetka nosio ime Cranberry Saw Us kao šaljiva dosjetka na umak od brusnice (eng. cranberry sauce). U to je vrijeme pjevač u bandu bio njihov prijatelj Niall Quinn, koji je također imao ekstravagantan ukus u skladanju i imenovanju skladbi (poput "My Grandma drowned in a fountain in Lourdes", "I was always all ways" i "Throw Me Down a Big Stairs"). Kada je on napustio band, na audiciju za novu pjevačicu prijavila se prijateljica njegove djevojke Dolores O'Riordan koja je i dobila posao. Ubrzo je demonstrirala svoje pjesničke sposobnosti kada joj je band dao demo verziju melodije na kojoj su radili. Ponijela je demo verziju doma i već se idući dan vratila s gotovim stihovima. Pjesma je nazvana "Linger" i kasnije će postati jedan od njihovih najvećih hitova.

Njihova demo snimka iz kućne radinosti polučila je lokalni uspjeh, tako da je band ubrzo snimio demo ploču koja se prodavala u prodavaonicama ploča diljem Irske. Kada se svih 300 kopija rasprodalo, band je skratio ime u Cranberries i poslao novu demo ploču brojnim izdavačkim kućama u Velikoj Britaniji (ova ploča je uključivala rane verzije "Linger" i "Dreams"). Ploča je snimljena u studijima Xeric, kojima je upravljao Pearse Gilmore, koji će kasnije postati menadžer sastava. U trenutku snimanja te demo ploče svi članovi banda još su bili u kasnim adolescentskim godinama.

Demo ploča privukla je pažnju britanskih medija i britanskih izdavačkih kuća, te je uskoro uslijedio aukcijiski rat između velikih britanskih izdavačkih kompanija. Na koncu je grupa potpisala ugovor s Island Recordsom, koji surađuju s još jednim velikim irskim bandom, grupom U2. The Cranberries su otišli u studio kako bi snimili svoj prvi singl "Uncertain" pod producentskom palicom Gilmorea. Naslov prvog singla se pokazao proročanskim ("uncertain" - nesiguran na engleskom), budući da je sastav na ovom singlu zvučao poprilično loše, što je rezulitiralo lošim recenzijama u tisku, ali i zategnutim odnosima s Gilmoreom. Prije nego su dobili termin za snimanje svog debi-albuma 1992. sastav je otkrio da je Gilmore s izdavačkom kućom Island potpisao tajni ugovor o poboljšanju svojih studija. Napetosti u sastavu su toliko porasle da su se zamalo razišli. Umjesto raspada sastav je otpustio Pearsea Gilmorea, i za novog menadžera unajmili Geoffa Travisa iz Rough Trade Records, a za novog producenta su izabrali Stephena Streeta (koji je ranije radio s The Smiths).

Debi album The Cranberriesa, Everybody Else Is Doing It, So Why Can't We, ugledao je svjetlo dana u proljeće 1993., a slijedio ga je prvi singl, "Dreams". Niti album niti singl nisu privukli previše pažnje kritike i publike. Drugi singl, "Linger" je podijelio njihovu sudbinu, sve dok sastav nije krenuo na turneju, na taj način privukavši pažnju MTV-a. MTV je počeo vrtjeti njihove spotove u svom programu na dnevnoj bazi.

O'Riordan se udala za koncert menadžera sastava u sprnju 1994., a sama ceremonija je bila poprilično popraćena od strane medija. Ovaj brak, ali i video spotovi sastava u prvi su plan postavili Dolores O'Riordan. Njezin će položaj i utjecaj u sastavu nastaviti rasti nakon izlaska njihova drugog albuma No Need To Argue. Za razliku od prethodnika ovaj album je odlikovao nešto čvršći zvuk, a debitirao je na 6. poziciji američke top-liste. Na koncu je prodan u više primjeraka od prethodnika, a u samo godinu dana uspio je postati tri puta platinastim u Sjedinjenim Državama. Album je izrodio veliki rock hit "Zombie" (koji je zauzeo prvo mjesto na američkoj top-listi) te "Ode To My Family" koji je stigao do 11. pozicije na top-listi. Do današnjeg dana ovaj album se nastavio dobro prodavati. Dosegao je dijamantnu nakladu u Kanadi i Švicarskoj, a u Sjedinjenim Američkim Državama je bio sedam puta platinast (prevedeno u brojke, dosegao je nakladu od 7 milijuna primjeraka).

Druga polovica devedesetih

Tijekom "No Need To Argue" turneje, počele su kružiti glasine kako će O'Riordan napustiti sastav i započeti samostalnu karijeru. Sastav je žestoko negirao te glasine.

No unatoč tome glasine o njezinu napuštanju sastava nisu prestale sve dok nisu počeli snimati svoj treći album. Album je producirao Bruce Fairbairn, koji je ranije radio sa sastavim Aerosmith i Bon Jovi. Rezultat je bio rockerskiji album "To the Faithfull Departed". Za razliku od svojih prethodnika ovaj album nije naišao na pohvale kritike, upravo suprotno. Q Magazine ga je čak 2006. uvrstio na svoju ljestvicu "50 najgorih albuma svih vremena". Album je izdan u proljeće 1996. i ostvario relativno dobre početne pozicije na top-listama (na američkoj je debitirao na 4., a na britanskoj na 2. mjestu). No, prvi singl "Salvation" nije uspio postati velikim hitom poput pjesme "Zombie". Album je na američkom tržištu ostvario dvostruku platinastu nakladu, što je ipak u usporedni s multi-platinastom nakladom prethodnika bilo razočaravajuće. Sastav je za sljedeći singl odabrao pjesmu "Free To Decide" koja je podbacila na top-listama (u Velikoj Britaniji je ušla na top-listu na 33. mjestu, a u SAD-u se nije uspjela plasirati u Top 40). U jesen 1996. sastav je otkazao svoju europsku i australsku turneju, što je iznova potaknulo glasine da O'Riordan napušta sastav i kreće u samostalnu karijeru. Početkom 1997. za američko je tržište izdan sigl "When You're Gone" koji se uspio popeti na 22. mjesto top-liste, te je do danas ostao jedan od najvećih američkih uspjeha ovog sastava.

U travnju 1999. godine sastav je objavio svoj četvrti studijski album, "Bury The Hatchet", koji se u Velikoj Britaniji popeo na 7. mjesto top-liste, a u SAD-u na 13., gdje je kasnije ostvario zlatnu nakladu. Najveći uspjeh s ovog albuma bio je prvi singl "Promises", koji je u Britaniji bio 13., a u Americi 34. S ovog su albuma objavljeni i sljedeći singlovi: "Animal Instinct", "Just My Imagination" i "You & I", koji nisu ostvarili značajniji uspjeh. Sastav je u travnju 1999. započeo svjetsku turneju, koja je završila u srpnju 2000. Album se do sada prodao u više od 3,500,000 kopija, a najbolje naklade je ostvario u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i Tajvanu.

Ova ih je turneja vratila doma u Irsku, gdje su prvi put nakon četiri godine nastupili u Millstreetu, grofovija Cork.

Nakon 2000.

U listopadu 2001. objavljen je album Wake Up And Smell The Coffee. Na ovom albumu je opet surađivao njihov dugogodišnji obožavatelj Stephen Street.

Album je debitirao na 46. mjestu u Americi i 61. u Britaniji, i njihov je album s najmanje uspjeha. No, unatoč tome, pomogao je sastavu da oživi svoju karijeru u Americi. Prvi singl s ovog albuma bile je pjesma "Analyse", koji nije uspio ući ni u Top 75 u Britaniji, čime je postao jednim od njihovih najneuspješnijih singlova. U siječnju 2002. objavili su "Time Is Ticking Out", a kasnije i "This Is The Day". Nijedan od ova dva singla nije ušao na britanske top-liste. Album je sveukupno prodan u milijun i pol primjeraka u cijelom svijetu. Od veljače do listopada 2002. sastav je završio svjetsku turneju.

Naredne godine izdana je kompilacija najvećih hitova, nazvana Stars - The Best of 1992-2002, i u formi DVD-a sa spotovima.

Tri pjesme koje nisu bile singlovi, a koje su objavljene na ovom best of albumu su: "Daffodil Lament" (pjesma koja je od strane obožavatelja izglasana za najbolju ne-singl pjesmu sa svih pet albuma), te "Stars" i "New New York", prethodno neobjavljene. "New New York" je, kao što se po naslovu i moglo očekivati, reakcija na 11. rujna. Kompilacija je ostvarila 20. mjesto na britanskoj top-listi albuma. Kao singl s ovog albuma objavljena je pjesma "Stars". The Cranberries su 2002. godine osvojili nagradu za najprodavaniji međunarodni sastav u Tajvanu, za svoj album "Stars". U Tajvanu sa svim svojim albumima bili vrlo uspješni. U listopadu 2002. započeli su europsku turneju, koja je završila u prosincu iste godine. U sklopu ove turneje, The Cranberries su svirali i u zagrebačkom Domu sportova, 31. listopada, na Noć vještica. Sredinom 2003. sastav je odradio nekoliko nastupa, nekoliko kao predrupa Rolling Stonesima, a nekoliko samostalno. Na tim nastupima su odsvirali i dvije nove pjesme ("Astral Projection" i "In It Together"), koje bi se trebale naći na šestom studijskom albumu.


Članovi sastava;
Dolores O'Riordan - vokal, gitare, klavijature
Noel Hogan - električne i akustične gitare
Mike Hogan - bas gitara
Fergal Lawler - bubnjevi i udaraljke


Diskografija;

Uncertain EP (listopad 1991.)
Everybody Else Is Doing It, So Why Can't We? (ožujak 1993.)
No Need to Argue (rujan 1994.)
To the Faitful Departed (travanj 1996.)
Bury the Hatchet (travanj 1999.)
Wake Up and Smell the Coffee (listopad 2001.)

Wikipedia slobodna enciklopedija