Dragan Aleksandric - Biografija
Trajce Radio Boem :: Narodna Muzika :: :: Biografije poznatih ličnosti :: :: D
Strana 1 od 1 • Delite
Dragan Aleksandric - Biografija
DRAGAN ALEKSANDRIĆ
(Beograd, 07.06.1949)
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dragan Aleksandrić - Pionir folk zvuka
(Beograd, 07.06.1949)
[You must be registered and logged in to see this image.]
Dragan Aleksandrić - Pionir folk zvuka
Dragan Aleksandrić je čovek koji je bio inovator kad to niko nije bio. Narodnjaci pre i posle njega su dva različita padeža.
Nekada je narodna muzika govorila samo o zelenim livadama, bosonogim seljančicama, stadima ovaca i bila je odbojna za mladje naraštaje.
U gradu se to mnogo manje slušalo nego po unutrašnjosti, gradska deca su mislila za osobe koje slušaju tu muziku da su staromodnih shvatanja.
Sve današnje face koje su glavni autori melodija i aranžmana učili su na Aleksandrićevim pesmama kako se to radi ili su prolili mnogo znoja po kafanama svirajući njegove hitove.
Četiri čoveka su privukla mlade narodnoj muzici, jer su njihove pesme odudarale od stereotipa i prosečni mladji stanovnik urbane sredine je mogao da se pronadje u njima i da se poistoveti sa tim pesmama.To su Šaban Šaulić, Muharem Serbezovski, Bora Spužić Kvaka i Toma Zdravković. Prva dvojica su imali u pesmama rumba i orijental ritam, ovaj treći bio je pevač tugovanki, a četvrti je prvi uneo motive Španije i Grčke.
Međutim, nedostajao je čovek koji će biti kompletna muzička ličnost: instrumentalista, kompozitor, aranžer, šef orkestra koji će za sobom povući mnogo pevača. Čovek koji će stvoriti novi zvuk i dati novi šarm narodnoj muzici. Aleksandrić je bio sve to, čak je i tekstove pisao.
"Da bih postao to što sam postao, morao sam da prodjem mukotrpan put. Morao sam da se dokažem prvo kao instrumentalista, onda kao šef orkestra, a potom i kao kompozitor i aranžer."
Aleksandrić je Beogradjanin, poreklom iz Čačka i po majčinoj liniji je rođak Miroslava Ilića sa kojim će kasnije postati nerazdvojni saradnik i kome će napisati neke od najvećih hitova. Kao klinac je poželeo da svira harmoniku, ali kako porodica nije imala uslova za tako nešto, odlučili su da ga pošalju u vojnu školu gde bi mogao da nauči da svira taj instrument. I Aleksandrića put vodi u Split gde se upisuje u vojnu školu. Tu ga je dočekalo prvo iznenadjenje: komisija mu zbog konstrukcije prstiju odredjuje da će svirati klavir, drugi instrument će mu biti bubanj, a tek treći onaj koji on sam izabere. Dakle, harmonika zbog koje je otišao čak u Split postaje njegov instrument broj tri.
To se kasnije ispostavilo kao velika prednost, jer je svirajući bubanj, naučio dosta o ritmu. Ne treba ni pominjati koliko mu je značilo što je bio u vojnoj školi, gde je disciplina daleko na višem nivou nego u klasičnoj muzičkoj školi. Po izlasku iz vojne školi odmah je oženio svoju tadašnju devojku Slavicu i onda kreće da sprovede u praksu ono što je do tada učio u školi. Kao što on kaže trebao je prvo da se dokaže kao instrumentalista-harmonikaš.
Snimio je "Vragolanku" kolo koja je odmah postala hit i svi harmonikaši je skidaju kako bi je svirali po kafanama. Tada počinje da radi pesme za narodnjake i da formira svoj ansambl. Mnogo harmonikaša prilikom snimanju ploča gde će prezentovati svoja kola zovu ga da im radi aranžmane i da ih prati sa svojim orkestrom (Mirko Kodić, na primer). Ansambl Dragana Aleksandrića je ubedljivo najjača muzička družina koja je bila na prostorima bivše YU. Teško da će se na jednom mestu pojaviti toliko majstora i vrsnih umetnika. U njegovom ansamblu svirali su Bora Dugić (frula), Boki Milošević (klarinet), Aca Šišić i Moma Stanojević (violine), Mića Djordjević i Jane Jonuzović (bubnjevi), Miša Mijatović (druga harmonika), Sveta Tomić Kauboj (gitara) itd. To su samo neka od imena koja su prodefilovala tim ansamblom i svi su se oni posle osamostalili i krenuli svojim putem, ali im je sviranje kod Aleksandrića bilo neprocenjivo iskustvo. Kasnije im se pridružuje i Draganov njegov sin Nenad koji postaje bubnjar.
Boki Milošević kaže da se ni u jednom orkestru nije znao takav red i disciplina kao kod Aleksandrića.
"Kad smo dobijali notni materijal koji smo trebali da uvežbamo, Dragan je bio taj koji je najbrže skidao pesme, valjda zbog toga što je on vojni muzičar. Najmanje mu je trebalo vremena od svih nas da uvežba neku numeru."
Okuplja oko sebe i najbolju ekipu tekstopisaca. Dragan se u startu opredelio da neguje pravu srpsku pesmu, tačnije šumadijsku dvojku, ali je kao sveža snaga bio željan dokazivanja i toliko pun ideja da je krenuo sa eksperimentisanjem i na tom terenu je bio uspešan.
Čovek izuzetnog šarma i muzički obrazovan snimao je, za to vreme moderne pesme, koje su ipak ostajale u okviru narodne melosa.
Miroslav Ilića nagovara da snimi "Luckasta si ti" koja je imala aromu Grčke i ovaj Šumadinac pristaje ne sluteći kako će veliki hit biti ta pesma. Potom mu nudi i "Pozdravi je, pozdravi", koji su mnogi pevači odbili. Pokojni pevač iz Crne Gore Ljubomir Djurović sa njim snima pesmu "Otišla si, e pa neka" koja je narodnjački evergrin. Gotovo da nema pevača narodne muzike za koga nije radio pesme ili ga bar pratio sa svojim ansamblom i radio mu aranžmane.
Nada Topčagić ("Treba mi rame tvoje"), Snežana Djurišić ("Mala soba tri sa tri"), Dobrivoje Topalović ("Kad bih mog'o i umro bi za te"), Marinko Rokvić ("Potražiću oči nešto zelenije") samo su neki od njegovih hitova. Kad se Brena posvadjala sa Zaharom rekla je svim kompozitorima narodnjaka da joj ponude šta imaju i Aleksandrić je na toj njenoj ploči imao najviše pesama. U pitanju je onaj album gde su pesme " Igraj Boro moje oro".
Miroslavu Iliću daje pesmu "Jesen sedamdeset i neke" koja se smatra jednom od preteča današnjih balada, a Nadi Topčagić "Nežno, nežnije" koja je u melodiji imala nešto od francuske šansone. Sa Vesnom Zmijanac radi album "Svatovi" i Vesni se toliko dopala melodija te pesme da je odlučila da pored pesme stavi i instrumentalnu verziju. To je prvi put u narodnoj muzici da neko to radi, a tu foru je video Futa od Aleksandrića i kasnije na albumu Željka Šašića "Gori more" po uzoru na Aleksandrića radi to isto.
Aleksandrić je jedan od ljudi koji kad čuje da negde postoji dobar pevač, odmah ide u to mesto ili kafanu da ga čuje i ako proceni da zna da peva radi mu ploču. Biljana Jevtić i Beki Bekić su tako kročili na estradu.
Onda dolazi period kad su rokeri sve prisutniji u narodnoj muzici. I rokeri i klanovi na estradi. To je period kada Aleksandrić ima neke probleme lične prirode (razvodi se nakon 25 godina braka od tadašnje supruge i ženi mnogo mladju pevačicu Ljilju Bucalo).
Paralelno sa radom na estradi bio je i šef vojnog orkestra u BG, a onda je taj posao napustio da bi mogao da svira po svadbama, jer je procenio da mu je tu veća zarada. To mu je i danas glavni izvor prihod a na polju diskografije nije više aktivan kao ranije.
BEKI BEKIĆ I JAŠAR AHMEDOVSKI SU MOJI NAJVEĆI PRIJATELJI
[You must be registered and logged in to see this image.]
[You must be registered and logged in to see this image.]
Kompozitor i harmonikaš, Dragan Aleksandrić, spada među pet najproduktivnijih i najboljih autora novokomponovane muzike u Srbiji, ali i na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Njegova specijalnost su šumadijske "dvojke", ali, nije ništa slabiji kad su u pitanju drugi ritmovi, rumbe, sedam-osminski taktovi, pa, balade. Grubom računicom predpostavlja se da su njegova izdanja štampana u preko pedeset miliona nosača zvuka, što je sigurno rekord kad su u pitanju kompozitori ex Jugoslavije.
■ Nema pevača narodne muzike za koga nisam radio. Jedno nisam komponovao od velikana za Šabana Šaulića, Harisa Džinovića i Ljubu Aličića. U svom opusu imam sigurno pet stotina hitova (!?), kojih je teško nabrojatu. Za Dobrivoja Topalovića komponovao sam pesme, "Progovori sliko", "Kad bih mog’o i umro bih za te", za Marinka Rokvića "Potražiću oči nešto zelenije", Bilju Jevtić, "Stariš, a ne osećaš" i "Srce na dlanu", Čedu Markovića "I da se vrate godine mlade" ...Vesni Zmijanac sam bio autor najboljeg njenog albuma "Svatovi" sa kojim je žarila i palila Jugom pre dvadeset godina. Ovaj album je prodala čak u 900.000 primeraka! Komponovao sam za Miroslava Ilića, Mitra Mirića, Vasiliju Radojčić, Nadu Topčagić, Zoricu Brunclik, Šerifa Konjevića, Miru Škorić, Kemala Malovčića, Ipčeta Ahmedovskog, Vidu Pavlović, Bekija Bekića, Zoricu Marković, Zoricu Minić, Jašara Ahmedovskog ... Lepoj Breni sam komponovao veliki hit, "Igraj Boro moje oro", a sa Lepom Lukić sam sarađivao na petnaest albuma! — govori Dragan Alekskandrić.
■ Ipak, najviše uspaha imao sam Miroslavom Ilićem počevši od njegoveog prvog albuma na kojem je poznata pesma "Devojka iz grada" pa do prije sedam godina, kada smo prećutno prestali da sarađujemo. Miroslav je, samo albume na kojima su moje pesme prodao u tiražu od oko dvanaest i po miliona primeraka! Pravi razlog što već sedam godina ne srađujemo ne znam. A predpostavljam da je moj prijatelj ljut na mene jer mi uzme, na primer, sedam pesama, a stavi na svoj album pet. Dve pesme nema ih nigdje, jednostavno ih baci. A ja to ne volim. Druga stvar je što sa Miroslavom, kao i sa svim pevasčima radim po principu, trak roba — trak pare. A Ilić zna da se ponekad naljuti na taj moj princip. Ipak, ne marim neka bira saradnika po svojoj volji, ali, moje pesme, kao što su "Luckasta si ti", pa, "Pozdravi je, pozdravi" i druge teško da će dostići po populalrnosti i kvalitetu bilo koja novijeg datuma, koju je uradio sa drugim autorom.
Na estradi je Dragan imao i ima mnogo prijatelja. Ipak izdvaja dvojicu, Bekija Bekića i Jašara Ahmedovskog.
■ Da, oni su moji najbolji prijatelji. Kao i svaki čovek u životu imao sam padova i uspona. I uvijek kad mi je bilo najteže našli su se uz mene, Beki Bekić i Jašar Ahmedovski. Takve ljude majka teško rađa. Kad god mi je potrebno da nekom pevaču jedan od njih otpeva tercu oni bez imalo ustezanja prihvate moj poziv ne pitajući za koga izvođača to rade. I za tu uslugu nikad mi nisu tražili pare! — veli Dragan.
I sa bosanskom muzičkom zvijezdom, Šerifom Konjevićem, ima dugu saradnju. O tome kako su oni počeli da se druže Aleksandrić priča:
■ Jednom prilikom, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, dođem ti ja u Sarajevo, sretnem se za kolegom Nazifom Gljivom i pitam ga da li ima nekog pevača da mi preporuči da sa njim radim. Ima ih u Sarajevu k'o pljve, rekao mi je Nazif. U svakoj sarajevskoj kafani možeš naći po nekoliko odličih pevača. I tako mi krenusmo da idemo od kafane do kafane. U jednoj sretnemo Šerifa Konjeviča. Ovaj, vidiš, pjeva kao Šaban Šaulić, reče mi Gljiva. Kad sam bolje odslušao kako peva Šerif rekoh u sebi, pa, ovaj je bolji od Šaulića. I odmah uzeh da radim sa njim. Sa mnom je snimio svoj prvi album, a nedavno smo ponovo uspostavili saradnju.
Dragan je oženjen sa pevačicom Ljiljanom Bucalo, sa kojom ima sina. To mu je drugi brak. Ona u Srbiji važi za odličnu pevačicu, međutim, malo je učinila na medijskom planu da se o njoj pročuje i van granica Srbije.
■ Disko kuće za koje je izdavala malo su Ljilju reklamirali. Neki su tražili i da platim reklamu, a ja niam hteo. Imala je nekoliko odličnih pesama, "Neka ćute daire", "Boginja sam tvoja", "Jedna slika, jedna duša" i druge — rekao nam je jedan od najvećih kompozitora novokomponovane muzike u Srbiji i nekadašnjoj Jugoslaviji, Dragan Aleksandrić.
Admin- Webmaster
Datum upisa : 17.04.2013Za broj objavljenih porukaZlatna HarmonikaZa broj kreiranih temaZlatan GramafonZa broj temaZlatan MikrofonZa broj lajkovaZlatan KljucZa broj prijatelja (Zahtev je prihvacen)Zlatna NotaZa broj poruka koje je clan videoZlatna zvezda
Datum rođenja : 02.06.1965
Trajce Radio Boem :: Narodna Muzika :: :: Biografije poznatih ličnosti :: :: D
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|